Nastavne metode
Često se termini pristup, metoda i tehnika pogrešno shvataju.
Prema zvaničnoj definiciji metoda učenja jezika je sveukupan plan učenja drugog jezika koja se bazira na odabranom teoretskom pristupu.
Ona uključuje nastavni plan kursa koji se pak sastoji iz ciljeva i tehnika koje se koriste radi postizanja tih ciljeva.
Tehnike učenja jezika predstavljaju proceduru i strategiju koja se koristi radi postizanja određenog jednog ili skupa ciljeva u toku učenja.
Neki kursevi učenja jezika koriste samo jednu tehniku. Danas je uobičajno da se kombinuju različite tehnike tako da se metoda više ne koristi u istom smislu.
Dalje, neki ljudi koriste termin metoda ili tehnika za jedno te isto.
Pristup učenju jezika se sastoji iz sledeća tri elementa:
- Pogledi vezani za prirodu jezika
- Verovanja vezana za učenje jezika, i
- Ideje o tome kako bi praktično trebalo primenjivati naredne navedene stavke u toku učenja i podučavanja jezika.
Neki od pristupa su:
- Oralni pristup
- Strukturalni pristup
- Prirodni pristup
- Komunikativni pristup
Da biste shvatili metodu ili tehniku učenja stranih jezika u centru SPELL neophodno je da imate uvid u to šta neke od metoda podrazumevaju. Napominjemo veliku važnost kombinovanja različitih metoda na svakom času kako bi se pokrili svi aspekti učenja jezika i kako bi se pristupilo svakom polazniku ponaosob. Svaki nastavnik mora biti u mogućnosti da odredi kom tipu ličnosti pripada svaki polaznik, koje su njegove namere, interesovanja i sklonosti i kakva vrsta učenja je za svakog od njih pojedinačno najproduktivnija. Da bi to bilo moguće i da bi se nesmetano koristila kombinacija metoda, od suštinske je važnosti da broj polaznika bude što manji. Osim po tipovima ličnosti polaznika, metoda se prilagođava i njihovom uzrastu.
Metode učenja jezika
U produžetku je dat kratak pregled nekih popularnijih metoda učenja drugog jezika.
Direktna metoda
Ovom metodom se podučavanje odvija isključivo na jeziku koji se podučava. Polazniku se ne dozvoljava da koristi svoj maternji jezik. Izbegavaju se gramatička pravila a akcenat se stavlja na dobar izgovor.
Metoda korišćenja gramatike i prevoda
Učenje se u mnogome odvija prevođenjem od i na jezik koji se uči. Gramatička pravila i velike liste reči se uče napamet. Malo ili uopšte se ne poklanja pažnja
razvijanju oralnih sposobnosti.
Audio-lingvalna metoda
Teorija iza ove metode je da učenje jezika podrazumeva usvajanje navika. Uveliko se vežbaju dijalozi u svakoj situaciji. Novi jezik se prvo čuje i vežba u velikom obimu pre nego što se vidi njegov pisani oblik.
Sugestopedija
Teorija ove metode je da se jezik može usvojiti samo ako je polaznik sposoban da shvati i nema mentalne blokade. Različitim metodama se polazniku ukazuje da je jezik lak za učenje i na taj način se mentalne blokade uklanjaju.
Totalni fizički odgovor (TFO)
TFO funkcioniše tako što polaznik odgovara na jednostavne komande kao što su "Ustani", "Zatvori knjigu", "Idi do prozora i otvori ga." Ova metoda naglašava važnost razumevanja slušanjem.
Komunikativno podučavanje jeziku (KPJ)
Fokus ove metode je da se polaznik osposobi da efikasno i na odgovarajući način komunicira u različitim situacijama u kojima će se verovatno naći. Sadržaj ovih kurseva su funkcije kao što su pozivanje, predlaganje, pritužbe i pojmovi kao što su izrazi za vreme, količinu, lokaciju.
Nemi način
Ovaj način se naziva nemim jer je cilj nastavnika da što manje govori kako bi polaznik imao pod svojom kontrolom ono što želi da kaže. Ne koristi se maternji jezik.
Učenje jezika u zajednici
Po ovoj metodi načinjeni su pokušaji stvaranja jakih veza između nastavnika i polaznika kako ne bi postojale blokade u učenju. Dosta se priča na maternjem jeziku što nastavnik prevodi kako bi to polaznik ponovio.
Prirodni pristup
Ovaj pristup, koji zagovara profesor S. Krashen, naglašava sličnosti između učenja prvog i drugog jezika. Ne postoji korigovanje grešaka. Učenje se odigrava tako što su polaznici izloženi jeziku koji je njima razumljiv ili koji je učinjen razumljivim.